Alternativne zajednice kao odgovor Novom Svjetskom poretku

U vremenu ozvaničenja Novog Svjetskog poretka, dobro je podsjetiti se na postojanje samodostatnih alternativnih i duhovnih zajednica i komuna, koje već desetljećima odoljevaju tiraniji Orwellove Svjetske države. Iako je pitanje da li će opstati u uvjetima Novog Svjetskog poretka, dobro je sagledati njihove duhovne, socijalne i druge dosege, kao model i putokaz u neku sretniju i humaniju budućnost. Od više takvih zajednica u svijetu pa i okruženju, najveći značaj imaju : Findhorn, Methernitha i Damanhur

Čudesni vrtovi Findhorna

Na sjeveru Škotske nalazi se zajednica Findhorn, po mnogo toga jedinstvena na svijetu. Smjestivši se u uvali istog naziva, na gotovo neplodnom, kamenitom i pjeskovitom zemljištu, vječito šibanim sjevernim vjetrovima i kišom, nalaze se prekrasni vrtovi.

U Findhornu ništa nije obično; biljke bujaju i dosežu neobične veličine. Ruže se u kratkom roku popnu u visine na mjestima koja im navodno ne odgovaraju za rast, a za glavicu kupusa moraju se zasukati rukavi da bi se ubrala, jer ponekad teži i dvadesetak kilograma.

Ovdje cvijeće cvjeta i zimi, a sve što se posadi u pijesak i besplodnu zemlju uspijeva bolje nego u kultiviranim vrtovima diljem svijeta. Kako je to moguće? Tajne u stvari nema, iako bi objašnjenje nekima moglo biti teško prihvatljivo. Članovi komune čine ono što su naši preci dobro znali, a to je kako se povezati s prirodom. U tome im pomažu mitološka bića koja danas srećemo samo u bajkama – duhovi prirode.

Počeci

Zajednicu Findhorn započeli su 1962. godine Peter i Eileen Caddy zajedno s Dorothy Maclean. Svo troje disciplinirano je slijedilo duhovne putove tijekom mnogo godina. Prvo su došli u sjeveroistočnu Škotsku 1957. kako bi upravljali hotelom Cluny Hill u gradu Forres, što su iznimno uspješno obavljali. Eileen je u svojim meditacijama primila vodstvo iz unutarnjeg božanskog izvora kojeg je nazvala „još uvijek mali glas iznutra“, prema čijim je uputama i vodeći se svojom intuicijama Peter upravljao hotelom. Na ovaj neobičan način – uz mnogo zgodnih i neobičnih incidenata – hotel je ubrzo postao uspješan hotel s četiri zvjezdice. Međutim, nakon nekoliko godina njihov radni odnos je prestao i obzirom da nisu imali kamo otići te su imali malo novaca, preselili su se sa svoje troje djece i Dorothy u prikolicu u obližnjem primorskom selu Findhorn.

Bili su vrlo duhovni ljudi i vjerovali da se sve događa s nekim razlogom. No, bilo je teško skrbiti za šestoro ljudi samo od naknade za nezaposlene, pa je Peter krenuo uzgajati povrće za njihove potrebe. Problem je bio što je zemljište bilo siromašno, pjeskovito i suho, no ustrajao je, unatoč podsmjehu okolnog stanovništva koje se u početku dobro zabavljalo na njihov račun. Čak su padale i oklade za koliko će vremena odustati od uzaludnog truda – jer svi su znali da na takvom tlu, osim nekoliko kržljavih grmova, ne uspijeva baš ništa. Peter je pročitao puno knjiga o vrtlarstvu i odlučio pokušati, vjerujući da će „onom tko zatraži, biti i dano“. Koristili su konjsko gnojivo i morske trave kao gnojivo, te započeli izrađivati kompost od sastojaka koji su se „slučajno“ pojavljivali. S vremenom, podsmijeh je zamijenilo čuđenje, a potom i divljenje.

Jednog dana Eileen je Peteru prenjela savjet kojeg je dobila u svojoj meditaciji, a glasio je: „Sine moj, neka se vrt razvija prirodno. Kada si usred nečega i iznenada osjetiš da je to pravo mjesto za određeno povrće, poslušaj svoju intuiciju. Čak iako to bude značilo da sve moraš promijeniti i započeti iznova…“ Peter je poslušao dobiveni savjet i kupio dodatno sjeme salate. Zasadio je salatu na svakom slobodnom mjestu u vrtu. Te godine je lokalna sjetva salate podbacila tako da su svi dolazili u Findhorn kako bi od njih kupili prekrasne glavice salate.

Suradnja s prirodom

U svibnju 1963. godine, Dorothy je za vrijeme meditacije primila uvid iznutra:

…Sile prirode su nešto što se osjeća, za čime se poseže. Jedan od tvojih poslova kao mojeg slobodnog djeteta je da osjetiš prirodne sile kao što su vjetar, da oćutiš njegovu bit i svrhu za mene i da budeš pozitivna i u skladu s tom biti…

Kad je Dorothy podijelila svoj uvid s Peterom, njegova ideja bila je da ono što je Dorothy naučila od sila prirode primijene na njihov mladi vrt. Zatim je stigao novi uvid:

…Da, možete surađivati u vrtu. Počnite razmišljanjem o duhovima prirode, višim svjetlosnim duhovima prirode i uskladite se s njima. To će biti tako neobično da će privući njihov interes. Bit će presretni kada pronađu neke pripadnike ljudske rase koji žele njihovu pomoć…

Dorothy je otkrila da je u stanju intuitivno kontaktirati duhove biljaka, koji su joj davale upute kako što više dobiti iz svog mladog vrta. Rezultati su bili zadivljujući. Iz neplodnog, pjeskovitog tla rasle su ogromne povrtnice, ljekovito bilje i cvijeće raznih vrsta, a najpoznatiji je danas legendarni kupus koji je težio gotovo 20 kilograma.

Dorothy je komunicirala s eteričnim bićima koja brinu o svakoj biljci – ‘devama’. ‘Deva’ je riječ sanskrtskog podrijetla, a znači „onaj koji svijetli“.

Dorothy kaže: „Započela sam taj eksperiment s velikom dozom skepticizma. Moja koncepcija o vilama, vilenjacima i duhovima prirode bila je u početku prilično ograničena. Pomagali su nam pri podizanju vrtova i ja sam, vremenom, počela prihvaćati realnost tih bića. Izgleda da ih je sve to oduševljavalo, naročito kada smo u potpunosti primenjivali dobivene instrukcije. U početku, držali su se na odstojanju i bili prilično neprijateljski raspoloženi, objasnivši da se ne slažu sa načinom na koji čovek postupa s prirodom, jer je iskorištava, pohlepan je i bezobziran. Ali kada su se uvjerili da postupamo prema njihovim savjetima, pružali su nam veliku pomoć i zahtijevali da sadimo sve više vrsta povrća“.

Dorothy se prvo povezala s devama vrtnog graška, koje su ju uputile koliko udaljene jedna od druge žele biti, kako da ih se zaljeva itd., što bi ona prenosila Peteru. Nakon gotovo godinu dana oslanjanja na duhovne upute i komunikaciju s duhovima prirode, vrt je proizveo nevjerojatno obilne rezultate, voće i povrće koje je bilo mnogo veće od bilo kojeg drugog lokalnog proizvoda, a proizveli su puno više nego im je bilo potrebno da nahrane svoju obitelj.

Bar jednom dnevno, Dorothy je stupala u kontakt sa duhovima prirode. Saznala je da ‘deve’ pripadaju hijerarhiji koja počinje od zemaljskih patuljaka i seže do najviših kozmičkih bića. ‘Deve’ i elementali predstavljaju živu silu kreativne inteligencije koje rade iza scene. Sav život se smatra točkom ulaska preko koje se manifestira viša inteligencija. ‘Deve’ planiraju oblike za sve što nas okružuje i usmeravaju energiju koja je potrebna da se ti oblici materijaliziraju. Fizička tijela minerala, biljaka, životinja i ljudi čini energija koja je poprimila određeni oblik, što omogućuje aktivnost kraljevstva ‘deva’. Ono što mi najčešće nazivamo zakonima prirode, funkcionira isključivo zahvaljujući njima. ‘Deve’ provode taj zakon bez prestanka i s ljubavlju, poput prirodnih kreatora biljnih oblika, a duhovi prirode ili elementali, kao što su patuljci ili vile, mogu se opisati kao zanatlije koje koriste shematski plan i energiju koju dobijaju od ‘deva’ da bi izgradili određeni biljni oblik. Viši duhovi prirode su duhovi kiše, oblaka i biljaka. Niži, individualni duhovi prirode su pod njihovom upravom.

Viša svjesnost prirode

“Nije slučajno da je Buda rekao da je pronašao prosvjetljenje pod drvetom.” – Dorothy MacLean

Kako se njena komunikacija sa silama prirode razvijala, shvatila je da nije bila u kontaktu s duhom pojedine biljke, već sa „svjetlosnim“ bićima čitave vrste koja su predstavljala svijest obuhvaćajući arhetipski dizajn vrste i plan za njihov najviši potencijal.

U komunikaciji s tom višom svijesti, Dorothy je prikupila važne informacije koje su pomogle da se izgradi nova dimenziju suradnje i sklada s duhovima koji vode brigu o prirodi. Dobila je detaljne upute kako pripremiti tlo za sadnju, kompost, kako i kada zalijevati, kako postupati s biljkama. Kada bi presadili neku novu biljku, Dorothy bi joj poželjla dobrodošlicu i uspostavila kontakt s individualnom ‘devom’ svake biljne vrste. Na pitanja od općeg značaja odgovore bi dobivala od višeg bića, Anđela krajolika koji im je pojasnio da je izuzetno važno na biljke i vrtove gledati kao na nešto što zrači, a ne kao nešto se dijeli na kemijske sastojke i elemente. Najvažnija stvar koju vrtlari trebaju primjenjivati je osjećaj ljubavi i davanje priznanja biljkama.

Same ‘deve’ nemaju neki određeni oblik baš kao ni elementali. No, u pokušaju da uspostave komunikaciju s ljudima, učinili su sebe vidljivima, preuzevši oblike koje čovjek može razumijeti i prihvatiti. Preko oblika u kojima se pokazuju, ukazuju na svoj osnovni zadatak u prirodi. Tako je, na primjer, patuljak najčešće prikazan s krampom ili lopatom, kako bi ljudi shvatili da on vodi brigu o svijetu minerala.

Dorothy nikada nije uspjela vidjeti neko od tih bića u određenom obliku, iako bi joj se ponekad prikali kao oblik ili boja. Kako je suradnja s ovim bićima postala dio njihovog svakodnevnog života, shvatili su da su svi dio iste energije samo u različitim oblicima. To im je pomoglo da se do kraja otvore i prihvate nov način rada u vrtu.

‘Deve’ su im poručile da im je jasno da čovjek na biljku gleda na stvar, možda živu stvar, ali ipak – stvar. Čovjek nema jasnu viziju svijeta i ne može vidjeti izvan fizičkog oblika i trebat će mnogo godina napornog duhovnog usavršavanja da bi čovjek stupio u kontakt s ovim bićima, koja postoje ne samo na astralnoj, već i na materijalnoj razini.

Anđeli, deve i elementali

1966. godine Peter je upoznao Roberta Oglivie Crombiea, ili Roca, kako su ga često zvali, koji je postao bliski prijatelj i suradnik Caddyevih i Dorothy. Njegova sposobnost komuniciranja s elementalima pomogla je objasniti i potvrditi neke neodređene pretpostavke koje su u Findhornu razvili o svijetu biljaka. Roc Oglivie tvrdi da je prvi susret s elementalima, a posebno duhovima zemlje, ostvario 1966. godine u Kraljevskom botaničkom vrtu u Edinbourghu. U jednom trenutku, sjedeći na klupi zagledan u predivni krajolik, Roc je ugledao – Pana, onakvog kakvim ga opisuju brojni grčki mitovi. Imao je šiljatu bradu i dva mala roga na čelu. Dlakave noge završavale su rascijepljenim papcima, a koža mu je bila boje meda. Objasnio mu je da je njegov primarni zadatak da pomože rast drveća. Mnogi duhovi prirode izgubili su interes za ljudsku rasu jer ljudi u njih ne vjeruju i ne žele ih u blizini, naročito zbog crkvenih vjerovanja u kojima je Pan bio simbol nečastivog.

Novi susret s Panom, Robert Oglivie je imao u vrtovima Findhorna kad je tamo bio s Peterom. Tu mu se Pan predstavio kao bog cjelokupnog kraljevstva elementala, ali i kraljevstva životinja, biljaka i minerala. Sama riječ „pan“ znači „sve, posvuda“. Potrebno je pomiriti čovjeka i duhove prirode kako bi svijet mogao preživjeti i zbog toga je Pan inicirao direktan kontakt s Robertom. Rekao je da ih ponekad ljudsko ponašanje zabavlja, no većinom je destruktivno, okrutno i strašno. Pokušavaju razumijeti ljude, ali to nije lako. Ponekad znaju uspostaviti kontakt s ljudima koji vole prirodu i vrtove, kao što su to učinili s Robertom.

Tijekom godina, Robert se susreo i s drugim elementalima – nimfama, šumskim vilama i patuljcima. Za vrijeme ljetnog solisticija vrtovi su puni života. To je najvažniji praznik duhova prirode, koji mogu biti raznih veličina, od 2,5 cm do nekoliko metara visine. Elementali su svjetlosna bića vrtložne energije koja su stalno u pokretu i često mijenjaju boju. Razlikuju se jedni od drugih po veličini i sjaju, od pastelnih nijanski do jarkih boja. Uz pomoć ‘deva’ obavljaju svoje poslove oko biljaka u svojim svjetlosnim oblicima.

U davnim vremenima, puno više ljudi je imalo dar komunikacije s duhovima prirode, bili su povezani s onim što danas nazivamo vilama ili ‘malim ljudima’. Dakle, komunikacija s prirodnim silama – ‘devama’ nije nešto novo. To je sposobnost koja je postojala kada su ljudi bili povezaniji s prirodom, a koja je nestala s razvojem intelekta i industrijalizacije. No, danas ljudi ponovo razvijaju osjetljivost tako da ponovo dolazi do tih veza

Zajednica

Objavom male knjižice o vrtovima glas o Findhornu se proširio, počeli su pristizati stručnjaci za hortikuluru i ostali su zaprepašteni onim što su vidjeli, a vrt u Findhornu je postao nadaleko poznat.

I drugi ljudi su počeli dolaziti, pridruživši se Peteru i Eileen te Dorothy, tako da je uskoro izvorna grupa od šest ljudi prerasla u malu zajednicu, posvećenu duhovnom putu i proširenju vrtova u skladu s prirodom.

Mnogi znanstvenici nisu mogli vjerovati kako vrtovi cvatu usred zime na gotovo neplodnom tlu. Nisu to bogatstvo nikako mogli objasniti niti umjerenim količinama komposta, niti upotrebom bilo koje metode organske poljoprivrede.

Ovaj poseban odnos s bićima prirode i dalje prakticiraju neki od ljudi koji rade u vrtovima zajednice, no ne svi. Međutim, usklađenost s anđeoskom razinom svijesti odvija se na mnogim različitim područjima društvenog života, a ne samo u vrtovima. Prije kretanja u većinu aktivnosti kao što su kuhanje, slikanje, liječenje ili započinjanje dana na poslu, tome obično prethodi unutarnje usklađivanje s nadsvijesti kako bi se uskladila sva njihova djelovanja i oslobodio najviši potencijal u svakom pojedincu za obavljanje određenog zadatka.

Svijest i suradnja sa snagama prirode na ovoj razini, predstavlja važnu podršku i ravnotežu za više egzotičan, racionalan i znanstveni ekološki pristup za razvoj i obrazovanje u eko-selu. Velika važnost polaže se prepoznavanju i naglasku na intrinzičnu vrijednost prirode kako bi istinski došlo do partnerske suradnje. Kombinacija ovih pristupa omogućuje Zajednici Findhorna da preda svoj jedinstveni dar održivosti čovječanstva i svih drugih oblika života.

Findhorn je mjesto gdje ljudi mogu doživjeti različite načine povezivanja jednih s drugima, sa samima sobom, s planetom i prirodom. To je mjesto koje u proteklih nekoliko desetljeća mijenja odnos čovjeka prema prirodi.

METHERNITHA

“Cudo je tu, u Lindenu. O tome se govorilo godinama. Netko je vjerovao vise, netko manje. Vecina nije uopce vjerovala. A najveca vecina? Najveca vecina, kao i uvijek, nije bas nista ni cula,” opisuje slavni pronalazac iz Graza, profesor Stefan Marinov, vrijeme kada je prvi puta cuo ime METHERNITHA.

Cijela prica toliko je romanticna i razlicita od mucne stvarnosti koju sve teze nosimo na ledjima da odmah na pocetku zahtijeva upozorenje – “Svi likovi, imena, dogadjaji, a posebno strojevi u ovom tekstu su stvarni i nista nije izmisljeno.”

A pocelo je sredinom proslog, XX stoljeca kada je grupa idealista (njihova nacionalnost i vjerska pripadnost uopce nije bitna sto ce jasnijim postati kasnije), nezadovoljnika svijetom u kojem su prisiljeni zivjeti, odlucila stvar uzeti u svoje ruke. U svicarskom selu Linden, u blizini glavnog grada Berna, osnovali su izoliranu zajednicu s osnovnim krscanskim principima kao Ustavom male drzavice koju su nazvali Methernitha. Kako bi osigurali materijalnu podlogu svoje stambene i radne zajednice, grupa je 1960. godine osnovala i istoimenu kompaniju s nekoliko proizvodnih pogona.

Linden
U mehanickoj radionici i danas, kao i nekada, proizvode cijeli niz visokokvalitetnih metalnih proizvoda. Ponudu nadopunjuje stolarska radionica, a elektronicki odjel konstruira prikljucne studijske uredjaje. Vlastito poljoprivredno dobro opskrbljuje zajednicu poljoprivrednim i mlijecnim proizvodima. Svi clanovi zajednice jedu, jer svi clanovi i rade. Podjela na radnike i poslodavce ne postoji jer su svi suvlasnici s istim pravima i duznostima. Ako nekoga vazno pravilo zajednice o raspodjeli prema potrebama i radu prema sposobnostima podsjeti na Karla Marxa, isticemo da su stanovnici Methemithe upravo onoliko komunisti koliko i musketiri, jer slijedece vazno pravilo glasi “Svi za jednoga, jedan za sve.”

Rijec je zapravo o uvjerenim krscanima. Evo kako ih je na prvom susretu, nakon sto je shvatio da zajednica uistinu postoji i nije legenda, dozivio profesor Marinov:

“U Lindenu sam proveo vise dana, osjecajuci se kao Thomas More na Utopiji. Tu sam vidio pravu krscansku zajednicu, kakvu su propovijedali Isus i njegovi ucenici, a ostvarili bogumili, katari i drugi. Zajednicu su osnovali ljudi koji se ne slazu s mnogim aspektima danasnjeg nacina zivota, u Svicarskoj i svijetu.”

U Lindenu su dakle, svi jedna obitelj. Organizacija, ono malo politike pretvorene u pravila ponasanja koja vrijede podjednako za sve, pociva na demokratskoj podlozi jednakosti i jednakog prava glasa svih clanova. Postoji Skupstina koja svake godine bira zaduzene za rjesavanje pitanja uprave. Opce i javno dobro ovdje nije podredjeno Egu izabranih pojedinaca. Za razliku od svijeta koji se proteze na sve cetiri strane svijeta preko svicarskih planina, u Lindenu projekte od zajednickog interesa obavljaju najstrucniji clanovi zajednice.

Postoji i pisani Ustav, sustav ideja baziranih na Bibliji. Stanovnici Lindena vjeruju kako svojim ponasanjem ljude uce ispravnom razumijevanju drevnih Bozjih zapovijedi a svojim primjerom ostvaruju njihovu istinsku primjenu.

Zbog cega nas ne cudi da u zajednici ne postoji novac? Niti place ili privatno vlasnistvo. Hrana se priprema u zajednickoj kuhinji i nudi u dvije dvorane na principu samoposluzivanja, sto znaci da ne postoje konobari, konobarice, sefovi sale i knjiga zalbi. Hrana je jednostavna, zdrava i pripremljena s ljubavlju, a svatko jede koliko zeli. Postoji i ducan gdje se besplatno ostvaruju dopunske zelje.

Naravno, u ducanu nema alkohola, cigareta i droga, a kako su stanovnici Lindena, osim fizickog, sacuvali i mentalno zdravlje najbolje objasnjava podatak da cesto gledaju televiziju. Cudno? Ne, jer programi svicarske televizije ili mnogobrojnih satelitskih stanica se ne mogu uloviti. U Lindenu se gleda samo TV Methernitha, odnosno program snimljen u vlastitom studiju.

Vjerojatno je do sada vec svima jasno kako stanovnici “ostvarene Utopije” imaju visok zivotni standard, iako su potpuno zakinuti za snaznu vojsku i policiju koja bi branila njihovu neovisnost, nemaju niti jednu politicku stranku, neovisne medije ili javnu televiziju kojima smo bogati mi ostali. Ljudi Methernithe sve rade sami: grade kuce, imaju vlastiti filmski i tonski studio, vlastitu intemu telefonsku mrezu s preko 300 prikljucaka, peku vlastiti kruh itd. Da bi kupili ono sto sami ne mogu proizvesti prodaju proizvode iz vlastite radionice. Svatko radi kada nije bolestan, bez pritiska, marljivo i predano. Nema hijerarhije i svi se osjecaju bracom. Uistinu, ostvarena Utopija koja traje vec vise od pola stoljeca, prva oaza pravednog drustva na koju smo naisli u suvremenom drustvu.
TESTATIKA

Ali ima jedna “caka” bez koje bi Methernitha ipak zavrsila kao utopija. Svoju zivotnu snagu zajednica crpi iz cudesnog stroja koji se zove TESTATIKA. Kao u nekoj bajci za djecu, stroj cuva i brine se za dobre stanovnike doline. Ali ovo nije bajka i vec smo na pocetku naglasili kako su “svi likovi, a posebno strojevi istiniti i stvarni”. Rijec prepustamo profesoru Marinovu, kojeg zapravo u Linden nije odvukla zelja da vidi ostvarenje nekog svog socijalnog, vjerskog ili politickog ideala vec glas da zajednica posjeduje perpetuum mobile.

Testatika
Razvojni rad i istrazivanje na razlicitim podrucjima integralni su dio idejnih ciljeva Methernithe. Odjel za alternativnu energiju istrazuje odavno poznate i jos nepoznate izvore energije koji ne zagadjuju okolis. Sunceva energija, vjetrenjace i vodenice dio su programa ove fascinantne istrazivacke skupine.

U odjelu za prirodno lijecenje povezuju se stara i nova saznanja u cjelovite nacine lijecenja koje u obzir uzimaju cijelog covjeka s njegovim zivotnim navikama i okolinom. Zbirka minerala i dragog kamenja cini podlogu za istrazivanje tih strucnih predmeta sve do granicnih podrucja znanosti.

Ali kruna istrazivanja u zajednici je stroj TESTATIKA, u cijelom svijetu poznat kao “Kralj pretvaraca”. Ja dodajem – TESTATIKA je jedini stroj na svijetu koji proizvodi slobodnu energiju… TESTATIKA nije samo stroj koji se krece sam, vec pritom proizvodi slobodnu energiju.

DAMANHUR

DAMANHUR  je osnovan 1975. godine na obroncima sjevernotalijanskih Alpi u dolini Valchiusella, nedaleko Torina. Danas je jedan od priznatih međunarodnih centara spiritualnog, umjetničkog i socijalnog istraživanja. Damanhur je federacija zajednica sa socijalnom i političkom strukturom, svojim ustavom, vlastitom valutom (credito), zdravstvenim sustavom, s 40 poduzetništva, internom školom, nakladničkom kućom i dnevnim novinama.

Damanhur ima oko 800 građana, od koih nešto više od 450 stalno boravi u manjim zajednicama (nukleus), a oko 350 živi u blizini i sudjeluje u raznim aktivnostima Damanhura.

Federacija ima brojne centre u Italiji, mnogim europskim državama, Sjedinjenim Američkim Državama i Japanu te kontaktira sa spiritualnim grupama u cijelom svijetu.

Damanhur ima različite stupnjeve građanstva, ovisno o vrsti i načinu sudjelovanja u životu Damanhura. Osoba se može odlučiti za jednu od mogućnosti, pa može postati stalnim građaninom, posjedovati vlastiti stan te imati financijsku autonomiju, stanovati u blizini i sudjelovati u nekim damanhurskim inicijativama, a također, može živjeti i bilo gdje u svijetu te češće posjećivati Damanhur.

Područje Federacije nije samo koncentrirano na jednoj površini, nego se prostire cijelom dolinom Valchiuselle te na jedano područje u visini Canavese. Sastoji se od 160 hektara šume, 5 hektara urbanizirane površine, 60 hektara obradive zemlje i preko 80 zgrada, među kojima su privatni stanovi, studiji, umjetničke radionice, pogoni, seoska imanja, trgovine, restorani.

Svake godine Damanhur posjećuje tisuće ljudi kako bi upoznali njegov socijalni model, studirali filozofiju i meditirali u Hramovima čovječanstva, u tom veličanstvenom podzemnom, umjetničkom djelu, koje su stvorili sami Damanhurci.

Damanhur predstavlja, također, i način života i duhovnog stava čija je osnova priznavanje različitosti te čiji je temelj eksperiment, igra i transformacija, s ciljem nadvladavanja ograničenosti navika, spoznavanja realnosti na novi način te da se svakom pojedincu omogućiti da živi u skladu sa svim svojim potencijalima. Stoga je važno istraživanje svih područja života, kao što su duhovnost, socijalni model, liječenje, alternativni oblici energije, umjetnost, fizika…

Prvi i najvažniji princip damanhurske filozofije je da se sve mijenja. Promjena je oduvijek bila najvažniji činitelj u damanhurskom socijalnom i političkom sustavu koji se tijekom godina mijenjao, od prve i jedine zajednice do kompleksne organizacije današnje Federacije.

Od samog početka, Damanhurci su se posvetili stvaranju ekološkog životnog modela, jer smatraju da je naš planet živo biće koje treba poštivati i održavati.

Taj princip ostvaruje se u praksi federalne politike kroz pružanje usluga eko-turizma, kvalitetu damanhurijskih proizvoda te projekt stambene gradnje u Vidraccu u okviru kojeg su izgrađene kuće manjih zajednica, a koji se ostvaruje u skladu s eko-arhitekturom.

Kako Damanhur pridaje veliku važnost očuvanju okoliša, surađuje sa Sveučilištem u Torinu te provodi progam pošumljavanja. Federacija nastoji ostvariti energetsku samodostatnost upotrebom i razvojem tehnologija obnovljive energije.

Od 1998. godine Federacija je punopravni član GEN Europe (Global Eco-villages Network), koja obuhvaća stotine zajednica, ljudi i istraživačkih centara. Glavni cilj GEN-a je podržavanje razvoja održivih naselja diljem svijeta.

Human Settlement Forum iz Shenzena u Kini dodijelio je Damanhuru 2005. godine nagradu za kvalitetu modela održivog razvoja.