https://www.institute4learning.com/2020/02/12/the-stages-of-life-according-to-jean-gebser/
(Bilješka: Dao sam si slobodu malo izmijeniti tekst da bude razumljiviji našim čitateljima i u opp. dodati svoje komentare. – Nenad Žimjanski)
Jean Gebser (1905-1973) bio je njemački filozof, lingvist, pjesnik i autodidakt koji je napisao Ever-Present Origin , interdisciplinarno istraživanje ljudske i kulturne svijesti prethodnih vremena. Njegova cjelovita perspektiva nije se bavila samim fazama ljudskog života (npr. od rođenja do smrti), već se fokusirala na “strukture” svijesti u razvoju kultura. Međutim, njegov model s pet struktura uklapa se u cjelovitu teoriju razvoja životnog vijeka. Pet struktura u njegovoj teoriji (s mojim tumačenjima za individualni ljudski razvoj) su sljedeća:
- Arhaično doba. U ovom dobu čovjek je bio jedno sa prirodom. U smislu ljudskog razvoja ovaj se stupanj može usporediti s djetetovim jedinstvenim i simbiotskim odnosom s majkom. U ovoj fazi ne postoji svijest ili odvojeno jastvo, već potpuna uronjenost u svijet Velike Majke (arhetip koji je opisao jungov psiholog Erich Neumann).
(Op.p.: Čovjek je bio potpuno uronjen u svijet i identificiran s njime.)
- Magijsko doba. Čovjek je oslobođen svoje harmonije ili identiteta s cjelinom, a svijest počinje nastajati na način sličan sanjanju. Dijete je u velikoj mjeri vođeno svojim emocionalnim stanjima. U smislu ljudskog razvoja, malo dijete živi u onome što je francuski antropolog Lucien Levy-Bruhl nazvao mističnim sudjelovanjem u svijetu u kojem se našao. Dijete se magijskim sredstvima bori za vlast nad tim nesigurnim svijetom, uključujući značajke poput animizma (npr. stijene su žive), sudjelovanja (npr. „Mjesec me prati gdje god idem“), realizma (npr. riječ „pogodi“ ima snagu ozlijediti) i magijskim obredima spavanja.
(Op.p.: Danas smo svjesni kako riječi mogu povrijediti.)
- Mitološko doba. Djetetova svjesnost u nastajanju izražava se kao “junak” (ili ego u nastajanju) u mitskim pričama. Kao dio tog razvoja dijete sve više živi u svijetu jezika i slika, što stvara veću udaljenost između sebe i prirode. Dijete nije toliko kontrolirano svojim emocionalnim stanjima, ali više živi u svojoj mašti i može predstavljati svoja unutarnja emocionalna stanja i vanjske reakcije u svijetu simboličkim sredstvima, uključujući govor, crtanje i druga sredstva predstavljanja.
(Op.p.: Iako neki autori smatraju da su mitovi mrtvi C. G. Jung tvrdi da su mitovi “arhetipovi” podsvijesti. U joga nidri arhetipovi, tj. simboli podsvijesti su sredstvo oslobađanja od napetosti, a u zapadnom hermetizmu arhetipovi su sredstvo istraživanje viših stanja svijesti.
Izvrstan članak o mitovima možete pročitati na stranici Nove akropole:
https://nova-akropola.com/kulture-i-civilizacije/mitologije/moderna-mitologija/
4. Racionalno doba. U ovoj fazi starije dijete i / ili adolescent doživljava usmjereno ili diskurzivno mišljenje dok se sada pojavljuje kao potpuno funkcionalan ego ili jastvo. Ta struktura je u korelaciji s Piagetovim fazama konkretnog operativnog i formalnog operativnog mišljenja, gdje je um u stanju stvoriti pravila i logiku za racionalno razumijevanje predmeta, događaja i osoba. Svijest u ovoj strukturi potpuno je „budna“.
(Op.p.: Racionalno ili znanstveno doba temelji se na znanosti. Znanost je objektivno, sistematizirano i argumentirano znanje o zakonitostima, činjenicama, pojavama i njihovim vjerojatnim uzrocima. Znanost je krajnost gdje je riječ, nekada moć [magija], a kasnije slika [mit], degradirana na puku formulu. Mišljenje se može simbolizirati trokutom: teza, antiteza i sinteza. Znanost je dovela do materijalizma, tj. potrebe da živimo “bez vrijednosti”. Ne postoji ništa drugo osim materije – atoma. Nakon smrti se naše tijelo raspada i postaje mrtva materija. Ne postoji život nakon smrti.)
5. Integralno doba. U ovoj fazi (koja vjerojatno postoji samo kod nekih odraslih osoba) postoji sposobnost opažanje vremena i prostora kao integrirana cjelina. Umjesto da bude zaključana u fiksnu prošlost, sadašnjost i / ili budućnost, trodimenzionalni svemir ili jastvo je podijeljeno u kategorije, osoba može doživjeti vrijeme, prostor i um u smislu njihovog sveukupnog utjecaja na svoj život i sudbinu , Ovo je faza uvida, integracije, transparentnosti i konkretnosti (npr. manifestacije) prethodnih etapa svijesti.
(Op.p.: U integralnom dobu će doći do povezivanja znanosti i metafizike.)
Gebserova interdisciplinarna perspektiva utjecala je na razvoj integralne psihologije Kena Wilbera (Wilber uključuje nekoliko Gebserovih struktura u svoj kasniji model faza razvoja ljudske svijesti). Gebser je također utjecao na holističke mislioce poput Williama Irwina Thompsona i Georga Feuersteina.
Ravnodnevnica bogova
Izvadak iz knjige: Psihonauti unutrašnjih svetova, Ž. M. Slavinski
Sva hermetička učenja tumače evoluciju ljudskog roda kao neprekidni proces preobražaja svesti. On se odvija u ciklusima. U našoj tradiciji (zapadnoj) govorl se poslednjih stotinak godina o nastupanju Akvarijanske ere, ere Vodenjaka, čije su odlike naglo oslobađanje ljudskog bića, buđenje vekovima umrtvljenih parapsihičkih sposobnosti, nastupanje novih odnosa ljubavi među ljudima, bratstva, tolerancije. Zapadna tradicija za jedinicu računanja vremena uzima znake astrološkog zodijaka. Po njoj je hrišćanska era, čiji je simbol riba, pri kraju. Sa njenim krajem pretapa se početak Akvarijanskog doba. Prelaz jedne ere u drugu Kroli je nazvao ravnodnevnicom bogova. Po njegovoj magijskoj kosmogoniji, tri takva ciklusa ili eona odigrala su se u istorijskom vremenu: eon paganizma, eon paternalističkih religija i treći, koji je počeo sa njim, eon Teleme’ ili Akvarijanska era.
Paganizam je u socijalnom pogledu doba matrijarhata, a u religioznom mnogobožačka doktrina, sa dominacijom kulta Velike Majke (Izida).
Paternalističke religije (judaizam, hrišćanstvo, islam) oličene su u autoritetu oca, kralja, vođe, države. Njihov simbol je Otac (Oziris), a osnovna karakteristika ljudi toga doba je poštovanje autoriteta, poniklog iz straha od kazne i moral izgrađen na potiskivanju prirodnih nagona.
Era Teleme oličena je u Detetu (Horus), slobodnom i dvopolnom. Dečje odlike postaju karakteristike novog vremena, a sloboda ima najveću privlačnu snagu. „Svuda se širi Carstvo Deteta”, kaže Kroli. „Uočite kod ljudi iščezavanje osećanja greha, javljanje stava dečje nevinosti i neodgovornosti, čudne promene seksualnog nagona, detinjasto poverenje u progres, praćeno strahom od katastrofe nalik na noćne more”. Ljudi doba Teleme liče na decu više nego ikada u dugoj evoluciji svoga roda. Sve je izrazitija težnja da ispoljavaju ljubav kao deca — nesputano, bez osećanja krivice, prethodno uporno usađivanog od strane hrišćanske civilizacije.
* Starogrčka reč THELEMA doslovno znači „sredstvo koje daje magijsku moć”, ali je Kroli taj izraz poistovetio sa VOLJOM, u smislu istinske kosmičke volje prikrivene u svakom ljudskom biću.