JA SAM – Gurđijev

Gurđijev je koristio neprestano ovaj metod. Njegov prvi učenik P. D. Uspenski je izjavio da je Gurđijev radio sa njim pomoću ove metode. On se neprekidno za tri meseca prisećao “Ja sam, ja sam, ja sam”, a posle tri meseca je sve stalo. Misli, snovi, sve je stalo.  Samo je jedan ton ostao unutra nalik večnoj muzici: “Ja sam, ja sam, ja sam.” Ali to tada više nije bio neki napor. To je postala jedna spontana aktivnost koja je sama donosila to “Ja sam”. Tri meseca je tako Uspenski boravio u kući i praktikovao tu tehniku. Jednoga dana ga je Gurđijev pozvao da izađe vani sa njim. Oni su tih dana boravili u ruskom gradiću Tiflisu. Gurđijev ga je pozvao, i oni su izašli na ulicu. Potom je Uspenski napisao u svom dnevniku: “Tada sam po prvi put razumeo ono što je Isus govorio da je čovek uspavan. Čitav grad mi je tada delovao uspavano. Ljudi su se kretali kao u snu; prodavci su nudili robu pospano; kupci su kupovali spavajući. Čitav grad je bio uspavan. Pogledao sam Gurđijeva: samo je on bio budan. Čitav grad je bio uspavan. Svi su bili ljutiti, tukli su se, voleli se, kupovali, prodavali, radili, sve.”

Uspenski tada reče: “Sada mogu videti njihova lica, njihove oči: oni su bili uspavani, oni nisu bili tu. Njima je nedostajao njihov unutarnji centar; on nije bio tu.” Uspenski je tada rekao Gurđijevu: “Više ne želim da dolazim ovde. Šta se dogodilo sa ovim gradom? Svi mi izgledaju pospano, drogirano.” Gurđijev mu na to odgovori: “Ništa se nije dogodilo sa ovim gradom. Sa tobom se nešto dogodilo. Ti si bio drogiran. Grad je ostao isti. To je isti grad kojim si se kretao pre tri meseca. Nisi mogao uočiti da su ljudi uspavani jer si i ti bio uspavan. Sada to sve možeš da vidiš jer si postigao određeni kvalitet svesti. Nakon tri meseca praktikovanja “Ja sam”, postao si nešto svesniji. Deo tvoje svesti je otišao iz sna. Zbog toga možeš da uočiš kako su drugi uspavani, tupi, agresivni; kao da su drogirani, hipnotisani.”

Uspenski reče: “Ne mogu da shvatim taj fenomen da su svi uspavani! Sve što rade, oni za to nisu odgovorni. Nisu! Kako oni mogu biti odgovorni?” Potom se vratio i upitao Gurđijeva: “Šta je ovo? Da li sam obmanut? Jesi li mi ti nešto uradio kako bih ja mogao videti da je čitav grad uspavan? Ne mogu verovati svojim očima.”

Gurđijev mu reče: “Ovo se događa svima. Ako se možeš prisetiti sebe, ti ćeš spoznati da se niko ne trudi da se priseća sebe i zato se i ponašaju na taj način. Čitav svet je uspavan. Ali počni sa time dok si budan. Bilo kog trenutka da se setiš, počni sa “Ja sam”.

Ne kažem da treba da ponavljaš te reči “Ja sam”, zapravo to mora biti određeni osećaj sebe samoga, svoje prisutnosti. To ne smeju biti reči. Kada se kupaš, oseti da si to ti, da “Ja jesam”. Zapamti, nisam ti rekao da trebaš verbalno da ponavljaš “Ja jesam”. To možeš ponavljati i verbalno, ali to neće doneti svesnost.

Ponavljanje može čak proizvesti još više pospanosti. Postoji mnogo ljudi koji su ponavljali mnoge stvari, mnoge reči. Oni su ponavljali molitve i mantre “Ram, Ram, Ram”, ali ako su to ponavljali bez uključivanja svesti o sebi, kao svedoka tela i uma, to ponavljanje će postati droga, hipnoza. Oni, zaista, mogu spavati dobro pomoću toga.

Za pet ili šest sekundi ćeš osetiti da si već zaboravio da se sećaš sebe. Iznenada ćeš otkriti kako su mnoge sekunde u međuvremenu prošle, a ti se nisi setio da si tu. Čak je veliko čudo setiti se toga i za jedan minut. Ako se toga možeš bez prestanka prisećati tokom jednog minuta, onda je to tehnika za tebe. To tada treba da koristiš. Kroz tu tehniku ćeš biti u mogućnosti da odeš iza snova i da spoznaš da su snovi samo snovi.

Kako to deluje? Ako bi se tokom čitavog dana mogao prisećati sebe, tada bi to prodrlo i u tvoj san. I dok budeš sanjao neprestano ćeš se sećati sebe. Ako se možeš setiti toga “Ja sam” tokom svog sna, iznenada će taj tvoj san postati samo san. Probudićeš se u snu. Tada te san neće moči prevariti. San se tada neće doživeti kao stvarnost. To je mehanizam: san se oseća nalik stvarnosti jer ti tada gubiš prisećanje sebe: ti gubiš ono “Ja sam”. Ako nema prisećanja sebe, ta stvarnost, nazovi stvarnost, je samo jedan san. U tome leži razlika između snevanja i stvarnosti. Za jedan meditativni um ili za nauku o meditaciji (vipassana, satipatthana), to je jedina razlika.

Ako ti “jesi”, onda je sva stvarnost samo san. Ako ti “nisi”, onda snovi postaju java.