Homunculus (latinski za ‘mali čovjek’) je izraz koji se uglavnom koristi kada se opisuje ‘mali čovjek’, ideja alhemičara iz 16. stoljeća da se uzgoji vlastiti čovječuljak u staklenoj posudi.
Postoji nekoliko uputstava koja su detaljno objašnjavala kako da napravite vlastitog ‘malog čovjeka’, a vjerovatno je najpoznatije uputstvo Paracelzusa, Njemačko-Švicarskog renesansnog liječnika, botaničara, alhemičara, astrologa i okultista.
Paracelzus (puno ime: Philippus Aureolus Theophrastus Bombastus von Hohenheim) je bio ozbiljan naučnik (za svoje vrijeme). I dan danas koristimo njegove izraze za Cink, Gas, Hemiju i Alkohol, a također je osnovao i disciplinu toksikologije. Pored toga, poznat je po revolucionarnom insistiranju da se koriste promatranja prirode, umjesto da se odgovori traže u drevnim tekstovima, što je u njegovo vrijeme bila radikalna metoda medicinske prakse – danas, sasvim normalna.
Jednostavno, Paracelzusu možemo zahvaliti za mnoge stvari, kao što je prvo kliničko / naučno spominjanje nesvjesnog stanja i njegovog rada na polju psihoterapije, toksikologije, i generalno, unaprjeđivanju medicine.
Paracelzusov recept za Homunculusa
Pored svih uspjeha koje smo naveli iznad, Paracelzus je imao i jednu krajnje suludu ideju. Tvrdio je da možemo uzgojiti vlastitog malog čovjeka u staklenoj boci.
“Neka sjeme muškarca trune samo od sebe u zatvorenoj staklenoj posudi zajedno sa najtruhljim konjskim izmetom četrdeset dana, odnosno dok ne počne napokon živjeti, kretati se i dok ne postane nervozan, što se lako može vidjeti. Nakon toga, svakodnevno ga hrani i hrani oprezno i promišljeno ljudskom krvi … ono postaje, pravo malo živo dijete, kao i dijete koje rodi žena, ali mnogo manje.”
Paracelsuzova ideja da ljudski život može biti stvoren umjetno kroz strogo poštivanje magije i rituala nije ništa novo. Grčki mit o Pygmalionu ili Priče o židovskoj legendi Golemu samo su dva značajna primjera koja su tisućama godina golicala maštu alkemičara.
Čak do kraja do 18. stoljeća vjerovalo se da djeca dobiju sve bitne značajke od oca. Smatralo se da su majke samo ‘sirovi materijal’ i da one ne doprinose ništa više od same maternice.
Paracelzusova fascinacija spermom nije završila samo na pokušaju da stvori ‘malog čovjeka’ u staklenoj boci. On se žestoko protivio masturbaciji i često je pisao o tome. Bojao se da bi se sperma, koja nije našla put do maternice, mogla pretvoriti u čudovište. Također je bio i žestoki protivnik apstinencije, tvrdeći da je sperma unutar muškog tijela opasna i da je jedini način da se neženjama pomogne – kastracija.
Prema istoričaru Williamu Newmanu, “Paracelzusove ideje bile su bizarne čak i za 16. stoljeće”. On je bio religiozan, ali nije praktikovao religiju (religijske obrede). Zapravo, čini se da je bio prilično teški alkoholičar. Koliko znamo, nije imao interes za seks i nikada nikome nije dopustio da ga vidi golog.
Izvor: Pixelizam