Kratki uvod u tu temu…

Ne znam kako drugi ljudi razmišljaju. Mnogi su sretni ako mogu cijeli dan naporno raditi i “pošteno” zaraditi za koricu kruha.

Kako sam odrastao bez roditelja i u siromaštvu cijeli život sam se borio da preživim. Imao sam novaca za normalan život, ali sam vrlo naporno radio i puno, puno puta mi je sve prisjelo. Možda je nekima takav osjećaj poznat. Ne želim vas zamarati sa svojim pričama, jer svatko od vas ima svoju priču.

Negdje prije rata počeo sam razmišljati kako su uopće neki ljudi postali milijarderi. Dosta sam razmišljao što bi ja mogao raditi i čak sam pokrenuo izvjestan posao koji je išao dosta dobro, a onda je došao rat i sve je propalo, pa i ta prilika. Puno puta sam mislio za sebe “mora da sam glup jer nisam uspio postati bogat”. Smatrao sam da su bogati ljudi sposobni i pametni.  Kada to govorim mislim na milijunere i milijardere koji su to postali na pošten način. Znam naši ljudi će reći da su svi bogati postali kriminalom i pljačkom, ali ja znam i one koji su postali recimo prilično imućni a da su izuzetno pošteni i k tome još vrlo nesebični. Nastavi čitati →