1. Dio

Započinjemo serijal ultra kratkih priča:

1. Što su zombiji?
2. Ima li stvorenja koja nisu zombiji?
3. Kako se zaštititi od zombija?

Zombi je stvorenje u vuduu prikazano kao ljudsko truplo koje je vraćeno u život putem magije ili drugog natprirodnog umijeća. Ova riječ na Haitiju označava čovjeka bez vlastite svijesti, osobe koje su u transu tj. pod tuđom mentalnom kontrolom, bezumni robovi nekog čarobnjaka. Zombiji su živi mrtvaci.
– Wikipedija

Haiti je poznat kao neobična kultura u kojoj se katoličke vrijednosti spajaju s misticizmom i voodoo običajima koji su se na Karibe proširili iz Afrike.

Brazilski vojnici koji su na misiji u Haitiju još od 2004. pripovijedaju o svojim susretima s raznim voodoo ritualima, misticizmom koji obavija određene skupine ljudi i zombijima.

Kažu da je stvaranje zombija ilegalno, ali da su svejedno imali prilike vidjeti neke. Proces kojim se zombiji stvaraju još uvijek je tajna, ali neki znanstvenici procjenjuju da bi se pomoću mješavine nekoliko otrova i trava, uključujući i tetrodotoxin kojeg sadrži riba kuglakož (kod nas poznata i kao riba napuhača), moglo izazvati takvo stanje.

No, za razliku od legendi u kojima su zombiji mrtvaci koji se mogu kretati i hraniti, na Haitiju su zombiji živi ljudi koji su otrovani i slušaju naredbe svojeg gospodara.

Jedan vrač tako objašnjava: ‘Zombi je u potpunoj vlasti svojeg gospodara. On ga može riješiti prokletstva, a može ga i natjerati da ide u polje raditi za njega. Ljudi traže da se nekog pretvori u zombija iz osvete ili čiste pakosti.’
– Legenda o zombijima

Filmovi o zombijima su simbolični. Kada se ljudi prestanu razvijati onda postanu zombiji. Sredstvo kojim se ljudi stavljaju u to stanje su mediji, školstvo, sustav, religija, droge, alkohol, duhan, lijekovi. Ljudi onda postanu robovi koji samo rade za osnovna sredstva za preživljavanje. Kada se ljudi prestanu razvijati oni su već mrtvi. Taj izgubljeni pogled se vidi na ljudima u tramvajima. – Anonimus

“Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova osobnost (vanjski ego) i tijelo još uvijek živi. Značajan postotak ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su u stvari već mrtvi.”
– Georgije Ivanovič Gurdjieff

Priredio Nenad Žimjanski

Uskoro slijedi  zanimljivi nastavak …

 

 

Ima li stvorenja koja nisu zombiji?
2. Dio

Tekst koji slijedi su bilješke uzete sa predavanja Georgije Ivanovič Gurdjieff-a. Njime sam vam htio pojasniti tekst “Filmovi o zombijima su simbolični…”    To je bilješka sa jednog mog privatnog razgovora s prijateljem koji bi vjerojatno, znajući ga, htio ostati anoniman pa sam ga tako i potpisao, Anonimus.

~***~

“Mora se razumjeti da se čovjek sastoji iz dva dijela: suštine i osobnosti (ličnost, vanjski ego). Suština u čovjeku je ono što je stvarno njegovo. Osobnost u čovjeku je ono što ‘nije njegovo’.

‘Nije njegovo’ znači da je to došlo iz vana, što je on naučio, ili što on odražava, svi tragovi vanjskih utisaka ostavljeni u njegovoj memoriji u njegovoj osjetilnosti, sve riječi i pokreti koji su naučeni, svi osjećaji stvoreni uz pomoć oponašanja – sve to ‘nije njegovo’, sve je to osobnost.”

“S točke gledišta obične psihologije, podjela čovjeka na osobnost i suštinu je teško pojmljiva. Bolje rečeno, ovakva jedna podjela uopće ni ne postoji u psihologiji.”

~***~

“Jedno malo dijete još uvijek nema osobnost. Ono je ono što ono stvarno jeste. Ono je suština. Njegove želje, ukusi, ono što ono voli ili ne voli, sve to izražava njegovo biće onakvim kakvo ono jeste.”

“Međutim, čim se počne sa njegovim tzv. ‘obrazovanjem’, osobnost počinje rasti. Osobnost se obrazuje dijelom namjernim uticajima drugih ljudi, odnosno, ‘obrazovanjem,’ a dijelom i spontanim oponašanjem njih od strane samog djeteta. U obrazovanju osobnosti veliku ulogu igra i ‘pružanje otpora’ ljudima iz svoje okoline u pokušaju da se očuva ono što je stvarno ‘svoje’ i što je ‘istinsko’.”

“Suština je istina u čovjeku; osobnost (vanjski ego, ličnost) je laž. Proporcionalno sa razvojem osobnosti, čovjekova suština se manifestira sve rjeđe i rjeđe i često se događa da ta njegova suština zaustavi svoj razvoj u veoma ranom dobu tako da više ne raste.

“Vrlo često se događa da suština jednog odraslog čovjeka, čak i onog koji je veoma inteligentan u onom smislu koji se pod tim danas podrazumijeva, veoma obrazovanog čovjeka, prestane sa svojim rastom na razini djeteta starosti od 5 do 6 godina. To znači da sve što mi u tom čovjeku vidimo, nije ‘njegovo osobno.’”

“Ono što je stvarno njegovo osobno svojstvo, tj. njegova suština, ona se obično manifestira samo u obliku njegovih instikata i najednostavnijih emocija. Međutim, postoje slučajevi kada se čovjekova suština razvija paralelno sa njegovom osobnošću. Ovi slučajevi predstavljaju veoma rijetke izuzetke, pogotovo u okolnostima civiliziranog života.”

– Georgije Ivanovič Gurdjieff

Kako se zaštititi od zombija?
3. Dio

Vjerojatno ste već shvatili da mi nije bila namjera pisati o pravim Haićanskim zombijima, jer ako oni postoje, onda to spada u crnu magiju i to je odvratno.
Prema tome nema potreba štititi se od zombija. Pravi naslov bi trebao biti: Kako sam ne postati zombi.

Pogledajmo što o tome kaže Gurđijev:

“Suština ima više šanse da se razvije kod ljudi koji žive bliže prirodi, u teškim životnim uvjetima i koji se nalaze u jednoj stalnoj opasnosti i bitci za opstanak. [U vezi ovog posljednjeg navoda, mislim da u sadašnjim uvjetima čovjek ima šansu razviti svoju suštinu.] (Opaska: Gurđijev je živio za vrijeme rata i vjerojatno govori o tim uvjetima.)

“Međutim, po pravilu, osobnost kod takvih osoba je veoma malo razvijena. Oni imaju više onoga što je njihovo vlastito od onoga što ‘nije njihovo’, tj. nedostaje im obrazovanje i kultura.

“Kultura stvara osobnost i istovremeno je produkt i rezultat osobnosti. Mi ne možemo pojmiti da je cijeli naš život, sve ono što nazivamo ‘civilizacijom’, sve ono što smatramo pod naukom, filozofijom, umjetnošću i politikom, stvoreno od strane ljudskih osobnosti, tj. od strane onoga u njima, što u suštini ‘nije njihovo’.

“Taj element tj. ono što ‘nije suštinski njihovo’, razlikuje se od onoga što ‘jeste njihovo’ po samoj činjenici da se ono može izgubiti, izmijeniti ili oduzeti od njih, na vještački način. [Ljudima se može uništiti osobnost, a podložni su i re-programiranju!]

(… slijedi djelomično cenzurirani tekst kojeg bi mnogi mogli krivo protumačiti…)

“Postoje načini da se eksperimentalno verificira veza između osobnosti i suštine. U istočnjačkim školama postoje metode uz pomoć kojih je moguće odvojiti čovjekovu suštinu od njegove osobnosti.

… cenzurirano

Ukoliko se osobnost i suština čovjeka razdvoje neko vrijeme, na ovaj ili onaj način, u njemu se onda formiraju dva bića, koji pričaju različitim glasom, imaju potpuno različite ukuse, ciljeve i interese, a za jedno od ta dva bića često se ispostavlja da se nalazi na nivou malog djeteta.

“Nastavljajući dalje s ovim eksperimentom, moguće je također uspavati jedno od ova dva bića, ili sam eksperiment može započeti tako što se uspava čovjekova osobnost ili se uspava njegova suština.

… cenzurirano

Onda se događa da čovjek koji je bio pun najraznovrsnijih i najuzvišenijih ideja, pun simpatija i antipatija, ljubavi, mržnje, strasti, patriotizma, stremljenja, želja, uvjerenja, odjednom ostane potpuno prazan, bez misli, bez osjećanja, bez uvjerenja i stavova. Prema svemu onome što ga je prije uzbuđivalo, on sada postaje potpuno indiferentan. “Ponekad je on u stanju i da vidi svu izvještačenost i imaginarni karakter svog uobičajenog raspoloženja svojih uzvišenih riječi; a ponekad ih i zaboravi kao da nikada nisu postojale.

“Stvari za koje je svojevremeno bio spreman žrtvovati svoj život sada mu se čine besmislene i beznačajne, nevrijedne da im se posveti bilo kakva pažnja. Sve ono što on sada može naći u sebi to je samo par instiktivnih težnji i ukusa. Voli slatkiše, uživa kad mu je toplo, ne voli hladnoću, ne voli misliti o poslu ili nasuprot tome, sviđa mu se ideja o fizičkom kretanju. I to je sve.

[Interesantno je da se mnogi ljudi koji su bili podvrgnuti hipnozi i kojima je dana instrukcija da se svega toga sjete, nakon što se probude, nađu zaprepašteni kad saznaju da imaju nešto u sebi što ima skroz suprotne stavove o svemu. U većini slučajeva oni se onda potrude suzbiti taj aspekt sebe (svoju suštinu) i nastave dalje, po starom, jer je njihova osobnost  ta koja dominira i koja naravno ne može sama sebi priznati svu svoju izvještačenost.]

“Ponekad, ali veoma rijetko i kada se najmanje nadamo, ispostavi se da je kod određenog čovjeka njegova suština potpuno odrasla i razvijena, čak i u slučajevima kada njegova ličnost nije dovoljno razvijena. U tim slučajevima, ta suština ujedinjava u čovjeku sve ono što je u njemu ozbiljno i istinsko.

“Međutim, to se događa veoma rijetko. U pravilu, čovjekova suština je ili primitivna, divlja, djetinjasta, ili jednostavno – glupa. Razvitak čovjekove suštine zavisi od njegovog rada na samom sebi.

“Kod rada na samom sebi veoma važan moment je onaj kada čovjek počne razlikovati svoju osobnost od svoje suštine. Čovjekovo istinsko Ja, njegova individualnost, može jedino izrasti iz njegove suštine. Može se reći da je čovjekova individualnost, – njegova suština u jednom odraslom i zrelom obliku.

“Međutim, da bi se omogućilo suštini da odraste, potrebno je da se prvo oslabi stalni pritisak kojeg osobnost vrši na nju, jer se sve prepreke razvoju čovjekove suštine nalaze u njegovoj osobnosti.

‘Ukoliko uzmemo jednog prosječnog kulturnog čovjeka, vidjet ćemo da je u velikoj većini slučajeva aktivni element u njemu njegova osobnost, dok je njegova suština pasivni element. Unutrašnji rast čovjeka ne može početi sve dok se to ne promijeni. Osobnost mora postati pasivna, a suština aktivna. To se može ostvariti samo ako se ‘odbojnici’ otklone ili oslabe, jer su ti ‘odbojnici’ glavno oružje uz pomoć koga osobnost drži suštinu zarobljenom.

“Kao što je prethodno već rečeno, kod manje kulturnih ljudi suština je često razvijenija nego kod onih kulturnijih. Tako bi se moglo činiti da kod njih postoji mogućnost rasta, međutim, u praksi to nije tako jer se ispostavlja da je njihova ličnost nedovoljno razvijena.

“Da bi došlo do unutrašnjeg razvoja, i da bi se moglo raditi na samom sebi, potrebna je jedna određena razvijenost osobnosti isto kao i određena snaga suštine. Nedovoljno razvijena osobnost čovjeka podrazumijeva nedostatak znanja, nedostatak informacija i materijala na kome se mora bazirati rad na samom sebi. Bez određenih zaliha znanja, bez određene količine materijala koji ‘nije njegov’, čovjek ne može početi sa radom na samom sebi, on ne može početi proučavati samog sebe, on ne može početi boriti se protiv svojih mehaničkih navika, on jednostavno neće imati ni razloga ni motiva da poduzme jedan takav posao.

“To ne znači da su svi putovi zatvoreni za takve ljude. Put fakira i put monaha, koji ne zahtijevaju neki intelektualni razvoj još uvijek im ostaju dostupni.

(…)

“Tako je evolucija za kulturnog čovjeka podjednako teška kao i za nekulturnog čovjeka. “Kulturan čovjek živi daleko od prirode, daleko od prirodnih uvjeta egzistencije, u vještačkim životnim okolnostima i on tako razvija svoju osobnost  na račun svoje suštine.

“Manje kulturan čovjek živi u normalnijim i prirodnijim uvjetima, te tako on razvija svoju suštinu na račun svoje osobnosti. “Uspješan početak rada na sebi zahtjeva jednu sretnu okolnost, gdje su osobnost i suština kod čovjeka podjednako razvijeni. Iz takve jedne okolnosti može proisteći najveći uspjeh.

“Ako je njegova suština veoma malo razvijena, onda će čovjeku trebati jedan duži pripremni rad i taj posao će biti skroz besplodan ukoliko je čovjekova suština trula iznutra ili ima neka nepopravljiva oštećenja. Takvi slučajevi se dešavaju veoma često. Kod jednog abnormalnog razvoja osobnosti često se dešava da se razvoj suštine zaustavi u jednoj veoma ranoj fazi, tako da ona ostane veoma mala i deformirana. Od neke male i deformirane stvari ništa se ne može napraviti.

“Što je još gore, vrlo često se događa da suština umre u čovjeku dok su njegova osobnost  i tijelo još uvijek živi. Značajan postotak  ljudi koje svakodnevno susrećemo na ulicama velikih gradova su ljudi koji su prazni iznutra, tj. oni su, u stvari, već mrtvi.”

“Na svu našu sreću, mi to nismo u stanju vidjeti i znati. Kad bi mi znali koliko ljudi je stvarno mrtvo i koliko mrtvih ljudi upravlja našim životima, mi bi poludjeli od užasa.

“Stvarno se i dešava često da ljudi polude zato što su saznali nešto slično, a da prethodno nisu bili pripremljeni za to, tj. vidjeli su nešto što nisu trebali vidjeti.”

“Da bi čovjek vidio bez opasnosti po sebe, on se već mora nalaziti na putu. Ukoliko čovjek, koji nije u stanju išta učiniti, vidi istinu – onda će on sigurno poludjeti. Međutim, to se rijetko dešava. Obično je, sve tako aranžirano da čovjek ne može ništa vidjeti prije vremena.

“Osobnost  vidi samo ono što ona voli vidjeti i što nema utjecaja na njen život. Ona nikada ne vidi ono što ne želi vidjeti. To je istovremeno i dobro i loše. Dobro je ukoliko čovjek želi spavati, a loše – ukoliko se želi probuditi.”

• Georgije Ivanovič Gurdjieff