Ovo je jako teško prosuditi. Na socijali je, a ima novaca za auto. Što se ne vozi javnim prijevozom. Socijalni slučajevi imaju besplatni prijevoz. Pitanje je da li svugdje u Americi postoji javni prijevoz i da li je za socijalce besplatan.

Što se tiče parkiranja i ja sam, koliko god pazim, par puta dobio kaznu. Parkiralište kod Nacionalnog sveučilišta u Zagrebu, točnije gruntovnice, koje je bilo besplatno odjedanput su počeli naplaćivati i mene je dočekala uplatnica i to ne mala. Kazna je bila 200 kn. Čujem u Americi vlada pravilo “treći prekršaj”. Znači, ako netko, tri puta ponovi isto kazneno djelo, automatski ga osuđuju. Kod nas u Hrvatskoj nemamo pravo na pogrešku. Kada sam dobio kaznu bio sam i ljut i razočaran u društvo u kojem živim.

Zatim sam u Gajevoj čekao u autu 20h kada je besplatno parkiranje, i onda sam otišao. Dočekala me kazna 200 kn. Ja ih nazovem i oni mi kažu da se po novom već mjesec dana naplaćuje do 21h. Ja kažem da nisam znao za promjenu, a oni mi kažu: – “Čitajte Narodne novine.” Naravno pisalo je i na tabli, ali ja nisam očekivao promjenu i nisam čitao. A naravno kada je državna služba u pitanju onda nema praštanja, osim za elitu koja zna kako ne platiti kazne.

U svakom slučaju lijepo je kako je ovaj sudac presudio.

Ja sam uvijek naporno radio kako bi održavao svoj život donekle normalnim. Znam i ljude koji nikad nisu htjeli raditi, pametniji su od mene, jači i zdraviji, ali jednostavno uvijek su imali obrazloženje zašto ne trebaju raditi i trebaju živjeti od socijale, na račun svih građana.

Naravno opravdano mi je da je netko na socijali zato što je bolestan fizički ili mentalno, ako nije sposoban raditi i zaraditi, ako ga je zadesila neka nesreća, ako je iznenada ostao bez svega i sl.

Drugo, ja se uvijek čudim ljudskoj neinteligenciji. Recimo najsiromašnijima. Kopaju po smrdljivim kontejnerima, a u prirodi se barem od proljeća do jeseni da naći dosta hrane. Ja i dan danas u vrtu znam nabrati radića i od toga napraviti salatu. Sigurno je 100 puta zdravija nego salata puna pesticida iz trgovine ili sa placa. Zna se da kumice imaju gredice za sebe i špricane za prodaju. Postoji u prirodi samoniklo jestivo bilje. Nakupi ga se, stavi u neki lončić i skuha. Po ljeti krenu voćke. Ja nisam za krađu, ne nikako. Ali ima jako puno napuštenih voćnjaka, šumskih bobica i sl. Beskućnici imaju beskrajno puno vremena da se prošetaju i da si pronađu hranu. Ne bih htio prosuđivati, ali razmišljam kako bih ja napravio da se nađem u takvoj situaciji. Naravno po zimi je banana. Ali postoje javne kuhinje, ne znam gdje beskućnici spavaju. No oni nađu neke napuštene zgrade, a nekad su postojala i javna prenoćišta za beskućnike.

Ja da ostanem bez svega, nabavio bih si osnovnu opremu: odjeću koja se na Jakuševcu može kupiti za 2-3 kn, kupio bih si nož i sjekiru i otišao živjeti u divljinu negdje pored šume i rijeke. Napravio bih si kolibu ili kućicu, jeo jestivo bilje, lovio ribe i šumske životinje. Doduše živio bih sam. Ali i ovako su mnogi ljudi sami. U gradu postoji privid. Živimo u vrevi ljudi, ali se vrlo lako može biti usamljen.

Život nije lagan. Treba biti pametan, željeti pravu stvar, boriti se i imati unutarnji mir.