Uskoro se približava Božić, nekima prije, nekima kasnije. Po kršćanskom običaju na sam blagdan kiti se bor. Na njega se stavljaju kuglice i kojekakvi ukrasi. Za većinu vjernika kićenje bora predstavlja svečanost Kristovog rođenja. Stvarna simbolika bora se izgubila u sivilu vremena. Drvo se spominje u svim mitologijama svijeta. U staroslavenskoj mitologiji se zove Jasen Drvo Svijeta, u Skandinavskoj mitologiji Igradsil (Yggdrasil), u Židovskoj mistici Drvo Života i sl.
Drvo svijeta je drevni koncept kojim se svijet predočavao u obliku drveta čiji korijeni zadiru sve do dna donjeg svijeta, a krošnja nadvisuje Nav (stan bogova u samoj krošnji Drveta svijeta), gornji svijet. Zemlja se nalazi negdje na sredini. Takav pristup nije svojstven samo starohrvatskoj i staroslavenskoj mitologiji, već i starogermanskoj (teutonskoj) i staroj skandinavskoj mitologiji prikazivano kao jasen ili smreka.
I da skratimo priču, ukratko možemo reći da bor simbolički predstavlja Drvo Života, a kuglice Sefirote. Možda bi mogli reći da bor predstavlja naše psihičko tijelo, a kuglice psihičke centre (čakre).
7. Sahasrara, pinealna žlijezda, treće oko – Merkur
6. Adžna, pituitarna žlijezda, – Mjesec (Šiva ima Mjesec u kosi! božica Dijana)
5. Višuda, grleni centar – Venera
4. Anahata, srčani pleksus – Sunce
3. Manipura, solarni pleksus – Jupiter
2. Svadištana, pupčani centar – Mars
1. Muladara, sakralni centar – Saturn
(Iz knjige: The Esoteric Keys of Alchemy, Paul Foster Case)
Epifiza ili pinealna žlijezda (lat. Glandula pinealis) je mala endokrina žlijezda u mozgu, locirana između moždanih hemisfera. Kod čovjeka ova žlijezda je veličine zrna graška. Epifiza luči melatonin koji regulira budnost i spavanje. Kod životinja melotonin je zadužen za funkciju spolnog nagona, ponašanje, rast krzna, kamuflažu i zimski san. Glavne ćelije u epifizi koje luče hormon se zovu pinealociti. (Wikipedia)
Simbol epifize je češer kojeg možemo naći na mnogim religioznim slikama i predmetima.
Isus se rodio u Betlehemu u spilji na čijem mjestu je izgrađena crkva Bazilika Rođenja Isusova.
“Pećina kao simbol prikazuje tminu i zatvorenost nesvjesnog. Središnji karakter pećine čini je mjestom rođenja i obnavljanja, ona je i mjesto inicijacije, novog rođenja, do kojega vode iskušenja labirinta, a on je najčešće ispred pećine.
Pećina je maternica analogna alkemičarskoj posudi za taljenje. Pećina se na različite načine javlja kao mjesto prijelaza sa zemlje na nebo. Isus, koji je rođen u spilji u njoj je i pokopan, za svoga silaska u podzemlje, a prije nego je uzašao na nebo. ”
Zanimljivo je da se blagdan Božića slavi 25. prosinca na zimski solsticij kada se nekad u poganskom Rimu slavilo rođenje boga Sunca Sola.
Skoro svi stari narodi (kao i narodi danas) slave zimski solsticij (21.12.). To je vrijeme tame, najkraći dan i najdulja noć, a od tada se dani produljuju (rođenje svjetla) a noći skraćuju (pobjeda nad tamom). Osim toga, na istočnom horizontu pojavljuje se zviježđe djevice (sva solarna božanstva su rođena od djevica…).
Rozenkrojceri kažu da u to vrijeme priroda obnavlja svoje snage kako bi u proljeće krenula rasti. U drevnom Egiptu se to prikazivalo kao uskrsnuće Ozirisa.
Za nas to ima značenje da tijekom zime kontempliramo na unutarnje Svjetlo, a u proljeće će se to Svjetlo manifestirati kroz povećanu kreativnost tijekom cijele godine.
I za kraj možemo reći da rođenje Krista simbolizira naše spiritualno rođenje i početak duhovnog puta ka većem Svjetlu.
————-
(U ljetnom solsticiju, 21. lipnja, sunce je u podne točno iznad Rakove obratnice (zvuči poznato?), što u sjevernoj hemisferi predstavlja najdulji dan (traje oko 15 sati) i najkraću noć.
U ljetnom solsticiju, između sjetve i žetve, tradicionalno je vrijeme vjenčanja. Ne bez razloga, prvi ili jedini Pun Mjesec u lipnju se naziva i Medeni Mjesec (Honey Moon).
Zimski solsticij, koji pada oko 22.prosinca, označava početak zime. Sunce je u podne točno iznad Jarčeve obratnice, a taj je dan ujedno i najkraći u godini.)